Pekara Survival Kit

Autor negatron | 30 Okt, 2010
Omalena bakica sa farbanim minivalom boje divljeg vepra ti traži 43 lista tankih kora i tačno 318 grama sira, dok se iza nje polako formira horda Alibabe i 40 ljutih kamiondžija, koji hoće taj burek, i hoće ga odmah. Pijani bilmezi uzrasta od 7 do 77 ti dolaze, traže da jedu, neće da plate, prosipaju jogurt, kradu viljuške, biju se, biju te. Do sad si već naučio sve pesme Baje malog fucking Knindže, a dobro ti je poznata i antologija najnovijih Grand hitova. 
     Znači, radiš u pekari. E jebi ga. Ne moraš biti über  pametan da bi skontao da si totalno sjeban.  Ali ne očajavaj, stvar nije potpuno izgubljena. Pridržavaj se uputstava iz Pekara Survival Kit-a, i bićeš obučen za preživljavanje u najekstremnijim pekarama sveta.


Posao: prodavac u pekari/ diplomata/ street fighter

Radno vreme: 22h - 07h

Potrebni skill-ovi:
-debela koža na prstima, kung fu, karate, kamehameha talas ili neka druga druga borilačka veština, rukovanje vatrenim oružjem (poželjno je posedovanje lovačke puške), poznavanje pijanog srpskog jezika, diplomatske veštine.

Potrebna oprema:
-bejzbol palica, oklagija, Rambo nož, lovačka puška, nagazne mine, tenk, tona kvalitetnih živaca.

1.     Pre odlaska na posao nipošto ne smeš gledati depresivne filmove i slušati depresivnu muziku, jer to može izazvati ozbiljne samoubilačke sklonosti.
2.     Na poslu nikako ne menjaj radio stanicu, majstori će te prebiti.
3.     Kada ti kupac traži nešto na merenje, izmeri mu uvek par grama više, nipošto manje, jer će taj motherfucker kod kuće proveriti, pa će se vratiti i jebace ti kevu.
4.     Kada te kupac pita da li je nešto sveže, budi iskren. Ako ga slažeš, gađaće te (u tom trenutku verovatno kontaš kako je do jaja što si kao mali rasturao "Između dve vatre")
5.     Ako kupac na kraju svakog svog pitanja kaže "a?", taj hoće da te bije. Iako te je već posle drugog "a?" toliko iznervirao da bi mogao da ga prebiješ (ili bar da pokušaš), moraš ostati hladan kao špricer. Evo jednog primera dijaloga koji možeš primeniti: 
                  - Desi bre a?
                  - Ćao, izvoli?
                  - Imaš burek a?
                 -  Imam.
                 - Jel svež burek a?
                 - Svež.
                 - A ovo pecivo jel ti sveže a?
                 -  Sveže.
                 - A jel imaš vruć hleb a?
                 - Imam.
                 - Es' ti neki opasan a?
                 - Opasan.
                 - Do kad radiš, do 8 a?
                 - Na kurcu te nosam.

6.     Pijane mušterije ne gledaj u oči. Ili će hteti da te biju (a to skontaš kad počnu da govore "a?"), ili će osetiti neki connection pa će te smarati kako su se napili i kako su muvali neke žemske... ili ako su pijana gospoda starija, onda će te smarati pričom o svojoj mladosti.

7.     Kada se neko potuče u pekari, sit back and enjoy the show... budi srećan što ne biju tebe.

8.     Kada si iskoristio sve svoje diplomatske resurse, ali to nije dovoljno da obuzdaš pijanog bilmeza koji hoće da te bije, vreme je da primeniš svoje znanje kung fua na tog nesrećnika (ako ne znaš da se biješ, i nemaš vojni arsenal pri ruci, šta da ti kažem... nemaš skill za rad u pekari... ali tebi to trenutno nije bitno, jer se jedna pesnica uprvo približava tvom licu).

9.     Taksistima uvek daj sveže pecivo, jer oni mogu da se vrate ako nije sveže i da ti jebu kevu.

10. Kamiondžijama nikad ne daj sveže pecivo, jer oni ne mogu da se vrate (idu ljudi za Nemačku, ko će od njih da radi polukružno), tako da si bezbedan.

11. Sa old school pijandurama se moraš sporazumevati na nemuštom jeziku, poznatijem kao pijani srpski jezik. To uglavnom podrazumeva da daš čoveku bilo šta, jer je njemu svejedno šta će jesti.

12. Nemoj puno da jedeš, jer ćeš završiti u Klubu 100 kg dok si rekao "vruća kifla".

Goddamn Avlija

Autor negatron | 3 Okt, 2010

 
  Gleda ona mene, gledam ja nju. Očas posla eto nas u krevetu, i sve je super. Ustajem iz kreveta i spremam se, danas dobijam Nobelovu nagradu za Most Awesome Dude in The Universe. Na putu do mesta događaja trčim jako brzo i usput skačem po krovovima obližnjih kuća i zgrada, boreći se protiv kriminala i korupcije u isto vreme. Dok letim iznad šuma i dolina, iznenada me neki zastrašujući zvuk obara na zemlju, ja se budim i shvatam da je to sve bio samo san. E jebi ga.
Besan, pitam se ko me je probudio ovako rano (07:00 valjda). Odgovor ubrzo stiže: komšija prekoputa izlazi na terasu i prikuplja zavidnu količinu šlajmare u ustima pritom praveći zvukove koji bi i Predatora uplašili i naterali da spakuje kofere i napusti planetu Zemlju. Uporan u svojim pokušajima da spavam duže, ja ponovo zaspim i sve je super.
Nakon određenog vremena (negde oko 10:00) počinje kultni umetnički performans pod nazivom "Ubacivanje praznih flasa koka-kole u gajbu sa neslućenih visina", u izvođenju radnika iz obližnje poslastičarnice.Performans uključuje slaganje nekoliko desetina praznih flaša koka-kole u gajbe, a cilj je da se proizvede što veća buka, pogotovo leti, kada su svima otvoreni prozori i mogu bolje da uživaju u milim zvucima koje samo jedna flaša koka-kole može da proizvede. 
Tako počinje dan u stambenom kompleksu u centru Novog Sada, popularnijem pod nazivom Prokleta Avlija.
Pošto više nema smisla spavati, jer avantura tek počinje, ustajem i dovodim se u red, a onda naravno sedam za komp. Tada na terasu prekoputa izlazi baba koja izgleda kao smežurana verzija dr Evil-a, sa glasom na osnovu kojeg čovek može zaključiti da joj je možda baterija pri kraju. Neko vreme samo stoji tu i gleda nešto, a onda započinje razgovor sa drugom babom, koja živi otprilike 20 m od nje. Naravno, ni jedna od njih dve ne čuju dobro, a ne pada im na pamet da priđu bliže, pa razgovor obiluje kricima kao što su "a?!", "šta kaaažeees?!", "moooliiim?!", itd. I to sve uz takve boje glasova, da ti se krv sledi u žilama.
Negde u to vreme se pojavljuju i brkati Turčin  i njegova žena. Pre svega, da objasnim kako izgleda Prokleta Avlija. To je takoreći pasaž u centru Novog Sada, ali tu nema lokala već su tu isključivo stanovi. Dužina pasaža je oko 50 m, i podeljen je po dužini jednim bedemom (taj bedem između ostalog štiti mene od navedenih u ovom tekstu). Gospodin Turčin živi na početku pasaža, a sa ženom razgovara isključivo kada je ona na drugom kraju pasaža, tj. na idaljenosti od 50 m. Razgovaranje na manjim udaljenostima nije u njihovom fazonu. To im je donelo prestižnu titulu Megafon Family. Još i kada im leti u goste dođu mala Vrištalina i njen mlađi brat (Vrištalin?), prelazi se na sledeći level agonije.
Međutim, apsolutni šampion narušavanja kućnog reda i mira je fantastični Stefan. Ovaj mališan dolazi u posetu svojoj babi s vremena na vreme (da je stalno ovde, ja bih se odselio verovatno). Procenjujući njegove talente, ja bih mu dao 1000 antihrist poena, i obavestio bih Papu da bi bilo pametno da organizuje krstaški pohod. Kako stvari stoje, on je verovatno sin iz prvog braka Sotone i Marine Tucaković, jer samo to dvoje pojedinaca može da proizvede tako neodoljivo nepodnošljivo dete.Taj klinac između ostalog radi i sledeće stvari: piša sa terase, zove nekog imaginarnog drugara čije ime ja ne umem da izgovorim (verovatno neki đavolji nemušti jezik), vrišti konstantno a kad mu kažu da prestane da vrišti on vrišti jos konstantnije.
 
 
Idemo dalje... Tačno preko puta mene žive tri studenta. Koliko  dugo oni studiraju, nemam pojma, ali imam neki utisak da im to studiranje nije baš neki prioritet u životu. Anyway, nesnosni su. Jedan od njih je Crnogorac, i kao i svi ljudi njegove sorte, obožava da izađe  na terasu dok razgovara telefonom, zadigne lakat i dere se toliko da se baterija na telefonu troši brže jer ne može da podnese tolike decibele. Noću, kada se vraćaju iz provoda, ponašaju se kao da žive na vrh brda.U tim trenucima pada mi na pamet da im upadnem u stan sa bejzbol palicom u ruci, i ljubazno ih zamolim da budu malo tiši.
Na kraju, kada u Prokletoj Avliji  sve utihne, i kad san dođe na oči, tu su komarci da dodatno zagorčaju život.
Tako izgleda tipičan dan u stambenom kompleksu Prokleta Avlija :)  
 
undefined